Nobody can't take me down

Izbrisala sam 90% postova,a ostavila samo one koji su mi na neki nacin dragi

Zasto je uvijek lahko pruziti pomoc drugima,a tako tesko sebi?Glavni razlog kad mi dolaze po savjet je sto moja objektivnost zajedno sa jezikom(sto je na dusi i na jeziku je) cine ubojitu kombinaciju i nekako sve ispadne kako i kazem,ali sve ovo kad su u pitanju moji problemi ili trzavice na koje nailazim svakodnevno nije bas od neke pomoci.Zar su svi savjeti dobri koje dijelio drugima,a nijedan dovoljno da ga i sami prihvatimo?Valjda je to u ljudskoj psihi,za sebe tezimo najboljem a druge ko ....(ipak sam ja fino dijete pa da se ne izrazavam kako ne treba:) ).Al' ni ova konstaltacija nije za mene.Vise volim da su drugi sretni,a ja u nekoj svojoj fazi koju ni sama ne znam protumaciti,nego da sam ja sretna a ostali u bedu.NIje ni ovo ok,al ' sta cu takva sam,jesam,bolje ne znam;)Udaljila sam se od teme,kao i obicno.Prosli post sam govorila kako treba riskirati,uzeti stvar u svoje ruke,reci sta mislimo,a ja to danas prva nisam uradila.Zasto?NA to pitanje jednostavno nemam pravi odgovor.Mozda zato sto nije bilo ni vrijeme ni mjesto za izljeve emocija,a i pitanje je hoce li taj pmoj savrseni trenutak doci,u sta cisto sumnjam.Rijeci nisu nalazile prostora da izadu,ostale su u meni,po prvi put.Iznevjerila sam samu sebe,a to boli.Vlastiti stil zivljenja sam osporila,nekako kao da sam se izgubila u sumi i trazim put ka izlazu...Cini mi se da su ovo samo rijeci,bez ikakvog smisla,rasporeda,iluzije kako bi trebalo izgledati...samo rijeci,koje se procitaju i zaborave...



P.S.Nije crnjak nego PMS;)

Evo bas listam po vec unaprijed znanim bloggovima i shvatim koliko je zapravo toga ostalo,ostaje i ostat ce nedoreceno.Zasto uvijek saznamo stvari kojima ni ne pridodajemo neku vaznost,koje nas nasmiju ili namrste samo na tren,a ostanu nerecene stvari koje nisu tek tragovi pijeska na nasem zivotnom putu i koje nece nestati prvim naletom vjetra?Razlozi su samo znani osobama koje sute,koje mozda nisu dovoljno hrabre da kazu sto imaju,ili vec unaprijed znaju da ce biti odbijene ili neshvacene.Zasto ono sto je nekada bilo nas izvor srece,postane vrelo nase bijede?Mozda ce Vam se uciniti da sam previse kriticna prema covjecanstvu ili sebi,al' smatram da smo jedini krivci-mi.Svjesno ili nesvjesno zatomljujemo vlastite misli,osjecanjaili ideje,radi straha da cemo biti neshvaceni od okoline,okoline koja je rijtko kad upravu.Tad ideja,misao ili osjecanje koja je do trenutak ranije izazivala blagi osjecaj zadovoljstva na nasem licu,pocinju nas gusiti,jer ni covjek nije bure bez dna.Previse je osjecanja,emocija,sjecanja koje su u nama te neke stvari koje bi trebale biti izrecene,zalutaju u tamu proslosti.Mnoge ideje su ljudi proglasilli ludima,jer su bile van domete njihove inteligencije.Zasto sutiti?Zar nije bolje reci sve sto mislimoo i znati na cemu smo,nego svaki dan stavljati drugu masku,sve u zavisnosti u kakvom smo drustvu?Neka poglavlja nepisane knjige o nasem zivotu padnu u vrtlog zaborava,jer smo im mi uskratili priliku da se ispise zamisljena stranica nevidljive olovke rijecima.Dopusti sebi da komuniciras s pravim ljudima bez paznje o tome hoces li reci nesto pogresno.Zasto se naljepse ljubavi nisu desile?Nisu imale priliku,eto zasto,zato sto nijedna strana nije bila dovoljno hrabra da bi poduzela nesto.Zasto zivimo zivotom bez rizika a onda se zalimo da nam je monoton?Poznata je izrekako ne riskira taj i ne profitira pa zato budite poozitivni kockari pa riskirajte u zivotu.Puno puta nece izaci stvari putem kojim ste zeljeli,ali nekad se i covjeku mora posreciti...

Ovaj post pisem u posvetu svojoj cyber friend tambienemy,a i da jednostavno iznesem svoje misljenje o necemu sto ljudi nazivaju vjera,religija i sl.
Ka d bi pitali pola covjecanstva sta je vjera,religija,oni bi odgovorili konfuzno,bez prave definicije,ali uglavnom tipa nesto kao vjera u Boga.Sad se postavlja pitanje ko je Bog,postoji li on uopce?Zavisi koga pitate,ako upitate mene dobit cete previse informacija u cilju da osporim njegovo postojanje.Daleko od toga da mislim da ne postoji nista,za mene postoji samo neka visa sila,koja omogucava da se nizovi slucajnosti dese,odnosno ne dese.Obicno pitanje koje postave,je pitanje koje postavi i trogodisnje dijete kad mu nesto nije jasno-zasto.Odgojena jesam da vjerujem u Boga,ali kako sam starija bivala,tako sam se udaljila od prvobitne navike.U zivotu se desava previse stvari koje me jos vise udaljavaju od prethodno navedene navike.Sve religije su zapravo kopija jedne druge,s par novih recenica sluze da se ne vidi da je vec receno.Vjera predstavlja za mene nesto imaginarno,nesto sto mozda postoji a mozda i ne.Ako vec postoji taj neko kog mi nazivamo Bogom,zasto je milijuni ljudi ubijeno u tkz. vjerskim borbama?Obicno mi ljudi odgovaraju da su to psihopati koji iskrivljuju pravo znacenje svete knjige,a ja ih na to upitam je li to upravo tako i oni se izgube u mrezi vlastitih misli,kao i ja kad sam prvi put pokusala doznati istinu o religiji.Zatim sama knjiga koja je postala bestseller,Den Brauna Da Vincijev kod,poljuljala je krscansku religiju i vise nego sto je trebalo.Knjiga jest komercijalizirana,poisana prostim jezikom da bi mogla postati bestseller,ali iznosi drugu stranu price,pricu tkz. gubitnika.Den Braun je rekao sam da je historija iznosenje pobjednicke strane,a gubitnicka se gubi.11.9 ako se dobro sjecam bio je napad na "Blizance" u SAD-u,bombasi samoubice,svi vjerojatno znate na sta zelim da uputim,time je poljuljana i islamska religija,hiljade muslimana je bilo deskriminirano,muceno bilo fizicki ili psihicki,a radi cega?Radi neceg stop ljudi nazivaju vjera.NIkad mi nije bilo jasno,krscanstvo propovijeda o jednostavnosti,a sama crkva ima vise umjetnina nego neki manji muzej.U islamu zene su zapostavljane,a propovijedaju svi i tezimo ka ravnopravnosti spolova.Zar nije taj ili to neko/nesto stvorio muskarca i zenu da bi se ispunila black-white strana.Prije su se ljudi ubijali zato sto su razliciti,zato sto nemaju istu boje kose,koze,ociju,a sad se ubijamo zato sto na se religije ne poodudaraju.Vise nije bitno odakle si nego sta si(grubo receno),zar da me neko posmatra kroz religiju?zar da ja biudem nekom krivac jewr su ne znam ti kada i ne znam ti gdje ubili nekoga ne znam ti kome radi religije?ZAr da zivim po vec pisanim pravilima,pravilima koja su pisana hiljadama godina unazad u drugom vremenskom prostoru.Vrijeme je odlucujuci faktor.Ni Biblija,ni Kur'an,ni Tora niti ko zna koja jos sveta knjiga ne bi sadrzavale isti sadrzaj ko sto ga sada imaju jer strogo zivjeti po tim pravilima danas jednostavno je tesko izvodivo.Zar da se ubijamo radi toga sto nismo isti>?zar razlicitosti nisu tte koje nas povezuju?Prije mi je bio san upoznati sto vise kultura,a sad mi je san upoznati sto vise ljudi,jer od svakog mozes ponesto nauciti,cak i vise nego sto mislimo.Ne bi mogla oduzeti zivot nekome samo zato sto nismo isti.Bili ti to mogao/mogla?Ima pravo malo pravih vjernika danas,istinskih vjernika,kojima se iskreno divim sto su se pronasli u necemu,ali onim "vjernicima" koji propagiraju sebe kao vjernika,istinskog vjernika,a cine stvari koje cak ni nevjernicima(ateistima) ne bi pale napamet,porucila bih da na blate sebe ni religiju koju hmmmm nazovimo to tako predstavljaju.NIje mi cilj diskriminirati nijednu vjeru,mozda trebam zagrebati dublje ne go povrsinski da bi nasla sebe u nekoj vjeri,a mozda se nikad ni necu naci.MOzda mi jednostavno nije sudeno da zivim po zapisaniom pravilima.Ne podnosim da mi nista drugi namecu tako da vjerojatno ni necu naci religiju za sebe,u slucaju da ne stvorim novu.Previse je toga ljudima neznano i strano da bi momgli raspravljati na temu ima li Boga ili nema.Ja sam prihvatila da ima nesto,a ako je to Bog recite mi da znam...

Pitao si me,znacis li mi sta i da li je poslije tebe ostao barem trag,Jeste,ostao je trag,al trag u pijesku,koji je prvim naletom vjetra bio otpuhan i kao da na tom mjestu nije ni postojao,jednostavno pao u zaborav...

Puno puta u zivotu,naci ces se na raskrsnici,a neces biti u mogucnosti da izaberes put.Kad ga izaberes,neces se moci pomiriti s cinjenicom da si imao jos jednu varijantu.Puno puta ce te "prijatelji" dovesti do dna i uraditi sve da tamo sto duze ostanes.Puno puta ces i ti sam,svjesno ili nesvjesno,povrijediti nekoga.Dozvoli im da te rane,ne da te ubiju.Dozvoli im da te gaze,a zatim ustani jaci njima uz inat.Ne dozvoli im samo da ubiju ti snove,jer su tada uspjeli da ubiju i tebe!!!